Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Jedan od najzanimljivijih pjesni~kih opusa moderne hrvatske knji`evnosti

»Goranov vijenac« za ukupan doprinos pjesničkoj umjetnosti dodijeljen je pjesnikinji Jasni Melvinger iz Petrovaradina, izvijestio je u utorak Tvrtko Vuković, predsjednik »Goranovog proljeća«, manifestacije koja se ove godine održava 45. put. 
Odluku o dobitnici »Goranova vijenca« donijela je prosudbena komisija u sastavu – Tonko Maroević, Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Ivan Rogić Nehajev i Mile Stojić.
Nagrada se sastoji od »Vijenca«, rada akademskog kipara Vojina Bakića, novčane nagrade u iznosu od 20.000 kuna i diplome, a bit će uručena 16. ožujka 2008. u Lukovdolu na svečanosti otvorenja 45. »Goranovog proljeća«.
OBRAZLOŽENJE NAGRADE: »Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome ‘dozrijevaju noći, dozrijeva očaj’«, navodi se u obrazloženju nagrade, što ga potpisuje književnik i kritičar iz Sarajeva Mile Stojić, lanjski dobitnik ove prestižne nagrade. 
»Živeći i pišući u korpusu drugog naroda i drugog jezika Jasna Melvinger ostaje vjerna svomu usudu i znaku. Ispisujući jedan od najzanimljivijih pjesničkih opusa moderne hrvatske književnosti, ona se grčevito drži riječi svoje književne posvete: ‘Dunave, o drugoj da govorim rijeci. O moru. Tko će mi vjerovati’«, zaključuje Mile Stojić.
O DOBITNICI: Jasna Melvinger je rođena 26. svibnja 1940. u Petrovaradinu. Pjesnikinja je, esejistica, prozaistica i jezikoslovkinja. Osmogodišnju školu završila je u Petrovaradinu, a višu gimnaziju u Novom Sadu. Na novosadskom Filozofskom fakultetu diplomirala je 1962. juž‍noslavenske jezike i jugoslavensku knji‍ževnost i, nakon postdiplomskih studija, magistrirala 1969. Usavršavala se u struci, u području stilistike, u Zagrebu, Nici i Parizu od 1963. do 1965. Doktorirala je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svojoj jezikoslovnoj struci radila je od 1964. do 1971. kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, te od 1976. do 1991. prvo na Pedagoškoj akademiji, a potom na Pedagoškom fakultetu u Osijeku – od 1981. sa zvanjem izvanrednog, a od 1987. redovitog sveučilišnog profesora. U periodu od 1971. do 1976. profesionalno se bavila kulturnom djelatnošću na novosadskom Radničkom univerzitetu »Radivoj Ćirpanov«. 
U književni život stupila je 1956. godine pjesmom objelodanjenom u novosadskom književnom listu »Polja«. Njen književni opus čini jedanaest stihozbirki: »Vodeni cvijet« (1958.), »Sve što diše« (1963.), »Tako umiru starice« (1967.), »Svijet i svjetlost« (1971.), »Visoke strane ležaja« (1979.), »Avans za danas« (1985.), »Ljubavni soneti« (1989.), »Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa« (2002.), »Vozelnica, izabrane i nove pjesme« (2004.), »Vaga s anđelima« (2005.), »Dunavska klepsidra« (2006.), roman »Pet sestara« (1972.), te književni ogledi i rasprave »Moderna i njena mimikrija u postmoderni« (2003.). Baveći se hrvatskom književnom poviješću 19. stoljeća priredila je ove knjige i napisala za svaku pogovor: Ilija Okrugić Srijemac – »Lirika« (2007.), Ilija Okrugić Srijemac – »Tri povijesne drame« (2007.), Ilija Okrugić Srijemac – »Glasinke« (2007.). Plod njezinog stručnog rada šest je srednjoškolskih udžbenika u koautorstvu s drugim pedagozima (objelodanjivanih od 1967. do 1975), te visokoškolski priručnik »Leksikologija« (1989). Bibliografiju Jasne Melvinger upotpunjuje i stotinjak članaka iz raz-nih područja gramatike suvremenog hrvatskog književnog jezika, leksikologije, lingvističke stilistike, metrike i poetike, te dijalektologije hrvatskih govora u Srijemu, rasutih po znanstvenim časopisima i drugim znanstvenim publikacijama. 
Za svoj književni rad dobila je ova priznanja: »Oktobarsku nagradu Novog Sada« (1972.), konkursnu »Nagradu Društva književnika Vojvodine« (1973.), te povelju »Visoka žuta žita« za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti od strane Umjetničkog odbora 17. pjesničkih susreta »Drenovci 2006«.
D. B. P.
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika